Navigacija

KUNG DESIN, DAMA IZ MAGLIČASTOG ZAGRLjAJA BEOGRADA: Čast mi je da služim svojoj državi

Naša sagovornica, koja je nedavno boravila u Srbiji, pripada 77. generaciji Konfucijevih direktnih potomaka

Branko M. Žujović

Beograd je za večernji susret sa Kung Desin tog 15. novembra obukao svoje najbolje svečano odelo, ono sa leptir-mašnom, zaostalo iz boljih vremena. Ogrnuo je jesenju izmaglicu umesto mantila i poveo kinesku gošću u tišinu Savskog keja i miris pečenog kestenja, držeći je za ruku nežno ali odlučno, onako kako to mladi momci odavno više ne čine. Pendžetirani koraci starog zavodnika, koji šarm krije u godinama i nagoveštajima zrelih mana što se praštaju uz blagonaklon osmeh, zvučali su kao uvertira u kristalno svetlucanje zvezda, daleko iznad dimne zavese od gradske magle.

Šetajući sa kineskom režiserkom pored Save, Beograd je glumio bolje nego ikad. Matori lisac!

„U Beogradu sam stekla utisak da je to veoma miran grad, u poređenju sa Pekingom, gradom sa velikim brojem stanovnika i vozila, naročito kada smo prošetali obalom reke“ – kaže mi Kung Desin, kao što rekoh režiserka, zaposlena u Kineskoj nacionalnoj operi i plesnoj drami, čija je predstava „Konfucije“ gostovala u Beogradu krajem prošle godine.

Kung Desin ni po čemu nije obična sagovornica. Ova šarmantna i lepa mlada dama, čiji gestovi odišu dubokim mirom i posvećenošću, pripada 77. generaciji potomaka velikog kineskog mislioca Konfucija (551 – 479 pre n. e.).

Njena predstava „Konfucije“ premijerno je izvedena u Australiji, tokom Samita G20. Nakon toga, usledili su nastupi u Parizu, Njujorku, Amsterdamu, Oslu, Vašingtonu, Abu Dabiju, San Francisku, Beogradu, Atini, Sofiji i Skoplju.
„Vaši ljudi su veoma predusretljivi i ljubazni. Desilo se da u tržnom centru „Ušće“ kod sebe više nisam imala gotovinu u dinarima. Moja platna kartica bila je neupotrebljiva, jer u Srbiji nisam mogla da koristim bankomate. Oni ne sadrže naš platni sistem. Prodavci su ljubazno i strpljivo sačekali da odem do hotela po novac.“

Ljubaznost prema gostima dokazana je srpska vrlina. Pitam je stoga kako joj se čini srpska publika. Kako je stari šarmer Beograd reagovao na njenu predstavu?

Od početka do kraja predstave gledaoci su bili veoma mirni. Izvođači i ja mislili smo da publika, možda, ne razume predstavu ili da joj se jednostavno ne dopada. Međutim, kada smo završili prolomio se buran aplauz. Shvatili smo da su gledaoci u tom trenutku izrazili oduševljenje. Po tome oni su drugačiji od kineskih gledalaca. Reagovali su tek na kraju. Bili smo dirnuti reakcijom publike.

Zaintrigiran reakcijom publike u Centru „Sava“, pitam Kung Desin o putevima kojima bi Zapad mogao da prihvati kineski teatar.

Lično mislim, a to je sasvim izvesno, da je poimanje estetskog u Kini u odnosu na Zapad drugačije, ponekad potpuno različito. Na primer, ljudi na Zapadu drugačije iskazuju ljubav. Onaj ko je na Zapadu zaljubljen može da odnese dragoj ružu i da joj kaže da je voli. Ali, Kinezi su povučeniji i ne iskazuju duboka osećanja direktno.

U stvaralaštvu, a ovde govorimo o kineskoj koreodrami, stoga pazim na kineske emocije, na karakteristike Kineza. Ako želim u predstavi da prikažem da neko nekoga voli, na raspolaganju imam mnogo načina, naročito životnih sitnica. I to nije sve. Kina ima istoriju dugu više hiljada godina. Na primer, u epohama dinastija Tang, Sung, Juen, Ming ili Ćing, običaji su bili različiti. Nisu bili isti običaji među ljudima u Periodu proleća i jeseni i u Periodu zaraćenih država. Kao režiser, vodim računa o istorijskom kontekstu i običajima koji su među ljudima vladali u različitim epohama. Isto važi za moderno društvo. Ako su ljudi u prošlosti bili zatvoreniji, danas su otvoreniji.

Prednost plesne drame je što je ples univerzalan jezik, razlikuje se od govornog i ne mora da bude prevođen. Ples razumeju svi na svetu.

Mislim da gledaoci u Srbiji razumeju Kinu i njenu kulturu. Oni ne samo da mogu da je prihvate, već mi se čini da imaju potrebu za tim.

Koliko od Konfucijevog učenja ima u savremenom kineskom društvu?

Kada sam bila mala, drugari su me zadirkivali zbog toga što sam Konfucijeva potomkinja. Začikavali su me da mi je zbog toga lako da zapamtim sve njegove mudrosti. Konfucijevo učenje prisutno je u kineskim udžbenicima. Ali, čini mi se da znatno više njegovog učenja steknu deca u porodici, učeći iz ponašanja roditelja.

Kada smo mali, naime, mi možemo da naučimo napamet, da zapamtimo, Konfucijeve misli i aforizme, ali nismo u stanju da proniknemo u njihovu dubinu. Za to je potrebno iskustvo.

Kada smo sa ovom predstavom gostovali na Tajvanu, u publici je bilo mališana od osam ili devet i starijih ljudi od preko osamdeset godina. Nakon izvođenja predstave, naš direktor je pitao jednog dečaka i jednog starca jesu li razumeli predstavu. Na moje iznenađenje, dečak je odgovorio da je sve razumeo i da je odavno pročitao Konfucijeve „Besede“. Bila sam dirnuta.

U Kini živi brojno Konfucijevo potomstvo. Šta u Kini znači biti Konfucijev potomak?

Ponosna sam na svoju porodicu. Završila sam Plesnu akademiju u Pekingu, smer za režiju. Nakon toga, 2013. godine, dobila sam priliku da režiram koreodramu „Konfucije“. Srećna sam što sam dala i dajem skroman doprinos svojoj državi, pozorištu i porodici.

Konfucijevi potomci razvejani su širom sveta. Posedujemo porodičnu čitulju („jia pu”, nap. aut.) koja sadrži imena predaka. Ponekad se članovi šire porodice okupljaju. Nemamo privilegije zato što smo potomci Konfucija, niti su nam potrebne. Svi Konfucijevi potomci sposobni su da sebi priušte dobar život i nemamo potrebu za povlasticama. Jedino nas zanima čime možemo da doprinesemo državi.

Istina, ponekad nam se ukazuju određene ceremonijalne počasti, što je tradicija, jer su i kineski carevi u prošlosti potvrđivali status naše porodice koja je u Kini, na neki način, sveta.

Jeste li, kao ženski potomak, ravnopravan član porodice?

Svi muški i ženski Konfucijevi potomci su ravnopravni. Mene u Ćifuu, u provinciji Šandung, Konfucijevom rodnom mestu, gde se nalazi i drevno porodično groblje, oslovljavaju sa „gospođica Kung“. Ali, postoji i razlika. U Kini kažemo da je udata žena kao prosuta voda. Posle udaje, devojka postaje član muževljeve porodice. Tako u porodičnom groblju u Ćifuu mogu da budu sahranjeni samo članovi porodice Kung, dakle muški naslednici i njihove supruge, ali ne i rođake udate u druge porodice.

Šta znači vaše ime?

Kao što sam pomenula, kineski carevi potvrđivali su status naše porodice i često određivali ko će i kako da se zove, odnosno ko će koji kineski karakter u imenu da koristi. Sledeći tu tradiciju, zapisanu u porodičnoj čitulji, moje ime je Kung Desin. Ono „De“, pored ostalog, znači moralna. Moj otac je Ling, deda Sjang, a pradeda je bio Fan.

Koju Konfucijevu misao najradije sledite?

Ako ujutro shvatim šta je dobročinstvo, pravednost i moral, uveče mogu mirno da umrem. Plemenit čovek mora da se žrtvuje na putu svojih uverenja. Ova Konfucijeva mudrost je vodilja mog života i karijere.

NIN, 16. jun 2016.






Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *