Navigacija

DANKAN KLARK, BIOGRAF DžEKA MAA, OSNIVAČA ALIBABE: Od učitelja do najbogatijeg čoveka u Aziji

Džek Ma je engleski naučio od australijskih komunista, koji su mu kupili i prvi stan, a danas poseduje kompaniju vrednu 266 milijardi dolara, otkriva za NIN autor bestselera „Alibaba – kuća koju je izgradio Džek Ma“

Iz Pekinga za NIN

Levičarska porodica Morli iz Novog Južnog Velsa došla je u Kinu 1980. da potomcima pokaže „socijalistički raj“. U Hangdžou petnaestogodišnji Ma Jun, danas u čitavom svetu poznat kao Džek Ma, ponudio im je usluge vodiča u zamenu za učenje en – gleskog jezika. Morlijevi su kineskom dečaku nastavili i kasnije da finansijski pomažu, pa su mu kupili čak i stan. Ostalo je istorija Alibabe, najveće internet-kompanije u Aziji, koju je osnovao upravo Džek Ma.

Prihodi Alibaba grupe u drugom tromesečju 2016. za 59 odsto su veći nego u istom periodu 2015, jedna njena akcija na Njujorškoj berzi nedavno je dostigla 104,64 dolara, a analitičari sa Volstrita vrednost kompanije, onako đuture, procenjuju na 266 mi – lijardi dolara, na šest puta više od bruto domaćeg proizvoda Srbije. Za akcionare kompanije još važnija je činjenica da ona danas vredi 10,5 puta više od inicijalne javne ponude iz septembra 2014, što je u to vreme bila i najveća inicijalna javna ponuda svih vremena. A tog prvog dana cene akcija Alibaba grupe skočile su za čak 38 odsto.

U međuvremenu, Džek Ma je u rodnom Hangdžou, gde je nedavno održan Samit lidera G-20, najavio uspostavljanje onlajn platforme za elektronsku trgovinu, koja će malim i srednjim preduzećima otvoriti vrata svetskog tržišta i pripustiti ih u nešto što je do sada u ekonomskom smislu bilo onostrano. Džek Ma sve više postaje ikona liberalnog kapitalizma, po – kretača tržišno-tehnološko-ekonomske revolucije, a usput je postao i specijalni savetnik Komisije UN za trgovinu i razvoj i savetnik vlada Kazahstana, Velike Britanije i Indonezije.

O globalnom fenomenu zvanom Džek Ma, za NIN govori Dankan Klark, njegov biograf i autor bestselera Alibaba – kuća koju je izgradio Džek Ma, u izdanju Harper Kolins pablišersa.

Džek Ma planira da uspostavi novu onlajn platformu za mlade preduzetnike i tako im otvori vrata svetskog tržišta. Šta mislite o toj ideji? Koliko je ona realna?

Džek Ma ima nesalomivu veru u dve sile, internet i preduzetništvo. Rođen je u epicentru kineskih preduzetničkih aktivnosti, u provinciji Džeđang. Njegovo iskustvo pokazuje kako internet može da pomogne u otključavanju istinskih potencijala malih i srednjih preduzeća, a svojstveno mu je da svoje iskustvo deli sa svetom. Uopšte uzevši, on malo veruje u napore vlada da unaprede trgovinu po vertikali, odozgo nadole. To objašnjava njegove sadašnje poteze ka unapređenju onoga što nazivamo svetskom elektronskom platformom za trgovinu (EWTP – Electronic World Trade Platform). Detalji su još uvek nejasni, ali je on tu platformu opisao kao neku vrstu WTO 2.0, kao Svetsku trgovinsku organizaciju 2, gde će internet, a ne regulacija, dozvoliti malim i srednjim preduzećima da trguju međusobno preko nacionalnih granica i da, po svoj prilici, imaju korist od nižih ili nultih tarifa, bez birokratije. On je, govoreći o uspehu Alibabe, nedavno rekao: „Ako bismo pregovarali sa svim vladama, to nigde ne bi otišlo zato što se one nikada ne bi međusobno složile. Zato što nismo pregovarali sa njima, učinili smo da se ova stvar dogodi“. Da bi predstavio tu ideju bio je veoma aktivan na forumima i u organizacijama, poput Ujedinjenih nacija i Samita G-20.

Šta je tajna Maovog uspeha, odnosno uspeha njegove Alibabe?

Njegov uspeh rezultat je jedinstvene kombinacije faktora koje je kod drugih nemoguće ponoviti. Osim što je rođen u srcu kineskog preduzetništva, Džek je pokrenuo svoj biznis baš u vreme kada su kineske privredne reforme počele da favorizuju privrednike, na vreme je shvatio potencijale interneta i iskoristio prednost kineskog otvaranja prema svetu. Uz to, od roditelja je nasledio izuzetan dar za komunikaciju, a njegova suštinska tajna su liderske sposobnosti. Kada ne bi umeo da inspiriše druge da se okupe oko njega, Alibaba nikada ne bi dostigla svoj sadašnji nivo. Alibaba je treći Džekov poduhvat, a nekolicina suosnivača ove kompanije već je radila sa njim i na prethodnim poduhvatima. Za 17 godina postojanja, više od polovine od 18 izvornih suosnivača su još uvek tu, tako da je Alibaba oduvek bila tim, ne samo Džek Ma.

Kakvu vrstu energije Ma poseduje i šta je posebno u njegovom radu?

Džek ima bezgraničan optimizam i samopouzdanje, ali je često veoma samoosuđujući, nipodaštava vlastite talente i ističe svoje slabosti, na primer „borbu“ sa matematikom i pretpostavljajuće manjkavosti u razumevanju tehnologije. Ali, Ma često zna mnogo više nego što pokazuje. Poseduje izražen nagon za uspeh i dugoročnu viziju koja se pokazala tačnom u mnogim prilikama, čak i onda kada drugi nisu uspevali da je razumeju.

U knjizi pominjete konferenciju preduzetnika, 1984. u Vendžou, u provinciji Džeđang. U strahu da će biti uhapšeni, neki od preduzetnika odbili su da prisustvuju, a drugi su poneli četkice za pranje zuba u slučaju da budu uhapšeni. Možete li da iznesete više detalja o tome?

Moja istraživanja otkrila su neverovatan rizik po preduzetnike u Džekovoj rodnoj provinciji ranih 80-ih godina 20. veka, posebno u Vendžou, priobalnom žarištu preduzetništva. Neki od poslovnih ljudi uhapšeni su kao špekulanti, a kada je lokalna vlada u Vendžou pozvala sledeću grupu trgovaca da dođu u njenu kancelariju, svi su poneli četkice za zube jer su mislili da će i oni biti utamničeni. Ali, politika se menjala. Vlada je shvatila da te pojedince treba podržati, a ne potisnuti. Njima je omogućeno da nastave sa trgovinom, a prethodno uhapšeni preduzetnici su oslobođeni. Sve to dogodilo se godinama pre čuvene Deng Sjaopingove „južne turneje“ i vremena koje se danas označava izrekom: „Slavno je obogatiti se“. Upravo ta izreka bila je zeleno svetlo za „kapitalizam sa kineskim karakteristikama“ i početak kineskog ekonomskog čuda.

U knjizi pišete o ranom prijateljstvu Džeka Maa sa Dejvidom Morlijem i njegovim ocem Kenom. Da li je Džek engleski naučio od australijskih komunista i da li su oni posredno doprineli stvaranju jedne od danas najvrednijih svetskih kompanija, Alibabe?

Ma je učio engleski na ulicama rodnog grada, nudeći u zamenu usluge turističkog vodiča. Među turistima bila je porodica Morli iz Novog Južnog Velsa koja je Hangdžou posetila 1980. Tada 15-godišnji Džek Ma slučajno je upoznao tri godine mlađeg Dejvida Morlija i dva dečaka su postala prijatelji. Dejvidov otac bio je ubeđeni socijalista, a majka član Komunističke partije Australije. Roditelji su doveli Dejvida, njegovog brata i sestru u posetu Kini da im pokažu „socijalistički raj“. Naredne godine putovali su na Kubu. Njihova podrška Džeku bila je velika. Pozvali su ga da poseti Australiju nekoliko godina kasnije. Džek je tada prvi put napustio Kinu. Finansijska podrška ove porodice, uključujući i kupovinu stana, Džeku je kasnije omogućila da napusti slabo plaćen učiteljski posao i da se oproba kao preduzetnik. U nekom smislu, najbogatiji čovek Azije danas delimično duguje uspeh australijskim socijalistima. To je nešto što Džek Ma sam priznaje. Imao sam dovoljno sreće da otkrijem ovu slabo poznatu priču i unesem je u knjigu, zajedno sa fotografijama iz Džekove mladosti, koje je sa mnom ljubazno podelila porodica Marli. Džek Ma je prvi računar stekao sa 33 godine, a sada ima 52 godine i vlasnik je jedne od najvećih kompanija na svetu koja se bavi onlajn poslovanjem. Kako se to dogodilo? Prvo iskustvo sa računarima i internetom, Džek Ma je stekao u SAD. Poznavanje engleskog omogućilo mu je da putuje, a tokom 1995. radio je kao prevodilac za jednu lokalnu agenciju pri kineskoj vladi. U Sijetlu je bio u prilici da iskusi internet prvi put i kupi prvi kompjuter, koji je spakovao u kofer. Ubrzo potom, pokrenuo je svoj prvi internet-posao „Kineske strane“ („China Pages“). Bio je to poduhvat koji je nekoliko godina kasnije preuzela lokalna vlada, a zahvaljujući tome Džek je spoznao moć interneta.

Nedavno je vrednost privatnih kompanija u Kini prvi put premašila vrednost državnih preduzeća. Mnoge od njih su tehnološke kompanije. Šta vi mislite o tom trendu i procenama analitičara sa Volstrita da bi vrednost akcija Alibabe mogla da skoči za još dvadesetak procenata, jer ima snažan potencijal rasta na novim tržištima?

Da, kineska ekonomija se menja. Državne kompanije ostaju važni činioci, posebno u strateškim oblastima kao što su energetika, telekomunikacije, bankarski sektor… Ali, privatne kompanije, mala i srednja preduzeća, postaju životna snaga kineske ekonomije. Oni već predstavljaju deo u kom se otvaraju sva nova radna mesta i stvaraju inovacije. Kineska vlada želi da napusti model ekonomije poznat kao „proizvedeno u Kini“ („Made in China“) i ide ka ekonomiji zasnovanoj na konceptu „kupljeno u Kini“ („Bought in China“) i konačno „dizajnirano u Kini“ („Designed in China“). Iako će biti potrebno nekoliko godina za taj prelaz, već sada može da se vidi uspon kompanija poput Alibabe i Tencenta, koje su dostigle rang najvrednijih kineskih kompanija.

Džek Ma je studirao u Hangdžou i Pekingu. Da li je pohađao „Yale World Fellow Program“ na univerzitetu Jejl i ako jeste, kako je to uticalo na njegovu karijeru?

Džek Ma je studirao na učiteljskom fakultetu u Hangdžou. Nije pohađao prestižne kineske, niti strane univerzitete. Kasnije je pozivan da gostuje na najprestižnijim svetskim univerzitetima. Početkom 2000. putovao sam sa njim na Harvard i tamo smo obojica govorili. Na Stenford univerzitetu 2011. vodio sam razgovor sa njim. Za Džeka je uvek teško da istakne da je pohađao skroman fakultet i da je najvažnije lekcije naučio kao preduzetnik.

Kako ste prikupljali građu za knjigu?

Knjiga je nezavisan dokument o usponu kompanije, ali sam srećan što poznajem Džeka Maa od 1999. Tada sam upoznao njega i suosnivače Alibabe u malom stanu u Hangdžou, gde je malo pre toga kompanija i osnovana. Bio sam dovoljno glup da 2000. ne prihvatim ponudu Džeka Maa da kupim udeo u kompaniji po ceni od 30 centi za akciju. Danas bi to bilo oko trideset miliona dolara. Ali, istražujući materijale za knjigu, otkrio sam priličan broj drugih koji su takođe propustili da prepoznaju koliko će sjajna kompanija Alibaba da postane, što se u neku ruku pokazalo katarzičnim. Kompanija Alibaba ljubazno je podelila sa mnom neke od fotografija, a neke sam preuzeo od porodice Morli i od moje prijateljice Heder Kilen, koja je radila za Jahuu, kada je suosnivač Džeri Jang prvi put sreo Džeka Maa, pre nego što je firma Alibaba osnovana. Kasnije je Jang uložio milijardu dolara u Alibabu, stekavši tako 40 odsto udela.






Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *