Navigacija

Subotica-trans vozi počasni krug

Foto: Piksabej

Ovo je medijski epitaf subotičkom prevozniku, ali i podsećanje na neispunjenu najavu gradonačelnika da će do kraja 2023. godine biti obnovljena kompletna autobuska “flota” i stavljena tačka na priču o opstanku tog javnog preduzeća. Istini za volju, tačka je juče stavljena, ali na postojanje Subotica-transa, što bi, nakon privatizacije apoteka, moglo da bude uvod u širu sudbinu našeg grada koje bi trebalo da budemo svesni, dok je vreme

Branko M. Žujović

Možda se neko od vas seća 28. decembra 2021. godine. Snežić je bio taman toliki, da svaka zverka pokaže svoj trag.

Gradonačelnik je toga dana, pred kamerama, ponosito predstavio “novonabavljeni” autobus Subotica-transa, namenjen međugradskom saobraćaju. Kovanica “novonabavljeni autobus” upotrebljena je kao zgodan eufemizam za pridev polovan. Taj autobus (garažni broj 805) tada je uveliko bio na raspustu prvog razreda osnovne škole. Imao je sedam, danas ima skoro deset godina. Lako je izračunati da je proizveden 2014. godine.

Znatno veći problem je što je gradonačelnik tada obećao da će naš grad, do kraja 2023. godine, obnoviti kompletnu “flotu” autobusa u Subotica-transu i na taj način staviti tačku na priču o opstanku ovog javnog preduzeća, što se nikada nije dogodilo.

Dok se Stevan Bakić tog 28. decembra 2021. godine sa svitom vozikao “novonabavljenim autobusom” po gradu, napisao sam da je medijska promocija kupovine polovnog autobusa logičan nastavak prethodno upriličenog svečanog puštanja u rad bankomata na Hajdukovu, da samo ostaje da taj polovnjak nazovemo “Stevan Bakić” i provučemo ga ispod mlazeva vode, kao da je “Boing 787”. Naslov teksta bio je “Admirali autobuske flote”.

Nije mi bilo teško da pogodim šta će se dogoditi.

Ta smešna promotivna vožnja “novonabavljenim autobusom” završena je juče tragično, nekom vrstom slanja Subotica-transa u staro gvožđe gradske istorije. Na priču o opstanku Subotica-transa zaista je stavljena tačka, ali ne ona koja je sledila iz najave o potpunoj obnovi voznog parka.

Grad ne samo da do kraja 2023. godine nije obnovio vozni park Subotica-transa, kako je najavio gradonačelnik, već će tržište javnog prevoza u gradu prepustiti privatnom preduzeću.

Gradonačelnik, 28. decembar 2021. godine

Sudbina Subotica-transa izgleda da je ipak bila zapisana na onoj cedulji koju je Dejan Ljubisavljević, direktor Subotica-transa, pre oko godinu dana bio doturio Stevanu Bakiću, a koju sam, došavši do njenog snimka, tada objavio, pitajući hoćemo li, sudeći prema onome što je na toj cedulji pisalo, zaista uskoro dobiti privatnog partnera, umesto da obnovimo i unapredimo Subotica-trans.

Evo, dobijamo ga godinu dana kasnije.

Podsećam da je na Ljubisavljevićevoj cedulji šturo pisalo da je, parafraziram, uvođenje javno-privatnog partnerstva u subotički javni prevoz neophodno.

Usledila je afera “Starter” koja je teško osramotila Bakića i Ljubisavljevića. Izlaz iz nebranog grožđa, zbog neistinitih informacija koje su saopštili na konferenciji za medije i objave te cedulje na kojoj je unapred i precizno bila zapisana sudbina Subotica-transa, potražili su post festum, u angažovanju stručnjaka Saobraćajnog fakulteta radi izrade studije o subotičkom javnom prevozu.

Foto: Grad Subotica

Naknadno naručena studija dijagnostifikovala je probleme javnog prevoza u gradu, precizno navodeći rešenja za njih, ali nigde ne pominje model vlasništva koji bi u Subotica-transu, odnosno subotičkom javnom prevozu, trebalo u budućnosti primeniti.

Uprkos tome, proteklih nedelja sačinjen je nepotpisani elaborat, potpuno nepoznatog porekla, koji je dostavljen odbornicima, ali su i studija i elaborat i audio snimak sa zatvorene sednice na kojoj je govoreno o studiji, ipak, dospeli do novinara kojima Bakić ne čestita praznike.

Ostalo je nejasno na osnovu čega se Grad Subotica, suprotno onome što je gradonačelnik obećao 28. decembra 2021. godine, danas odriče Subotica-transa, a javni prevoz poverava privatniku koji je, vrlo izvesno, unapred bio poznat.

Ne kažem da je odluka o privatno-javnom partnerstvu u tehničkom smislu pogrešna sa stanoviša same organizacije gradskog prevoza. To po prirodi stvari ne znam i ne mogu da znam, ali mogu da primetim da u saobraćajnoj studiji, koja je ključni dokument, odgovora na to pitanje nema, a odluka je negde ipak doneta. Ko je doneo tu odluku, kada i gde, znaju Ljubisavljević i Bakić.

Redosled događaja sugeriše nam da je odluka o uvođenju javno-privatnog partnerstva u subotički gradski prevoz, po svoj prilici, doneta znatno ranije, a da je naknadna izrada saobraćajne studije bila samo maskirovka. Ispostavilo se da je Ljubisavljević pre godinu dana ceduljom, ipak, samo obavestio Bakića o onome što na kraju ima da bude urađeno.

Razumno je pretpostaviti da će, posle Apoteke Subotica i Subotica-transa, na red za privatizaciju, na velika ili mala vrata, doći sve ostale subotičke komunalne javne službe: Vodovod, Toplana, Čistoća i zelenilo…

Čitav taj proces opšte privatizacije neće biti okončan za naših života. Govorim o pripadnicima srednje generacije i starijima. Ali, mi već sada možemo jasno da nazremo perspektivu pravca te opšte privatizacije.

Ta stvar u svetu postoji već neko vreme i nije nikakva tajna.

To su privatni gradovi, ponegde nazvani i “čarter gradovi”. Na primer, Reston u Virdžiniji, Irvin u Kaliforniji, Liberštad u Norveškoj ili Đijalung u Kini.

Proverite projekte kompanija kao što su “Weyerhaeuser” ili “Tipolis”, pa ćete videti o čemu se za sada radi.

Problem predočene perspektive je svrha privatnih gradova, bilo onih koji se grade ispočetka, bilo onih koji će tek biti privatizovani. Svrha privatnih gradova je dobit, a ne javni interes njegovih stanovnika.

Da se ne zavaravamo, ma koliko se vlasnici predstavljali kao filantropi i humanitarci, kapital zanima isključivo dobit, kao što političare u onome što Sloba Vladušić naziva “Magalopolisom” zanima isključivo vlast radi sticanja novca.

Privatne gradove, takođe, karakteriše težnja ka redukovanju ili čak potpunoj suspenziji nacionalnih zakona. Taj mehanizam suspenzije nacionalnih zakona već se uspostavlja u nekima od njih.

To je ta šira perspektiva beslovesne privatizacije svega, a naročito javnih službi i usluga, o kojoj, možda, treba da razmišljate, dok se međusobno jalovo svađate da li je u okviru tog istog sistema, podređenog hiperkapitalu, bolji kandidat A ili kandidat B, a svi ili ogromna većina kandidata, na različitim nivoima, samo služe tom istom hiperkapitalu, praveći se da, tobože, služe vama.

Lično, ja više volim Aristotela nego Bakića: država nastaje radi održanja života, a postoji radi srećnog života.

Vozanje zdravog razuma Subotičana, upriličeno 28. decembra 2021. godine i juče, najrečitije govori o tome da se na državu, kao ni na Aristotela, ovde odavno ne daje ni pet para, iako se neprekidno, do upljuvavanja, govori o nacionalnom interesu. Isticanje nacionalnih zastava na vetrobranskim staklima gradskih autobusa čista je burleska na tu temu.

Neka je laka zemlja Subotica-transu.






Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *